Islamsko pravilo palca

Uskrsnuće naspram Kur'ana u svjetlu logike

David Wood

Planina Mont Everest je puno veća nego moj palac. Međutim, ja mogu pokriti cijelu planinu tako što ću jednostavno staviti moj palac ispred mog oka. Ovo je optička varka koju stvara moj vidokrug kao onog koji gleda. Zato što je moj palac meni puno bliži nego Mont Everest, ja mogu napraviti tako da izgleda da je moj palac veći. Slično, sunce i mjesec gledani sa zemlje izgledaju kao da su iste veličine, ali to je samo zato što smo mi puno bliži mjesecu. Kada bismo putovali na mjesec, bili bismo mu još bliži, i on bi izgledao puno veći od sunca. Ipak, ništa od ovoga ne mijenja činjenicu da je sunce milione puta veće od mjeseca, i da je Mont Everest puno puta veći od mog palca.

Mnogi muslimani su ubijeđeni da veliki udio istorijskih i naučnih dokaza podupiru islam. Isto tako kršćani su ubijeđeni da dokazni materijal, kada se ispravno ispita,  upućuje na kršćanstvo. Ne mogu i muslimani i kršćani biti upravu, tako da izgleda da barem jedna od ove dvije grupe vidi nešto analogno optičkoj varki. Možda dokaz kršćanstva zaista nije veći od mog palca, dok planina dokaza za islam stoji daleko na horizontu. Ili možda islam, kao mjesec, samo može da zasjeni svjetlost kršćanstva jer muslimani vide sve iz ekstremno pristrane pozicije.

Istorijski, brojni argumenti su dati da podupru islam i kršćanstvo. Sa porastom skepticizma na Zapadu, ovo obilje argumenata se povećalo pošto su i religiozni i svjetovni sistemi vjerovanja počeli da se takmiče za čast da budu „najrazumniji sistem”. Pošto postoji toliko mnogo argumenata, zainteresovani tražitelji se ponekad mogu izgubiti u istraživanju, i zadatak da se izabere između dva takmičarska sistema se može učiniti beznadežno teškim.

Jedan mogući način da se prođe kroz teškoću je da se nađe najubjedljiviji argumenat za svaki od sistema koji se ispituju i da se onda ti argumenti pažljivo analiziraju. Dakle, da bismo uporedili dokazni materijal za islam i kršćanstvo, naš prvi korak bi trebao biti da ispitamo najjači argumenat za islam i uporedimo ga sa najjačim argumentom za kršćanstvo. Ova tehnika nam predstavlja nešto što se zove „polaganje karata” između dva najveća (prema broju) svjetska religiozna sistema. 

Islamska centralna apologetika je uvijek bio Kur’an. Jedan od najpopularnijih modernih argumenata za inspiraciju Kur’ana je njegova navodna naučna tačnost. Ovo je moderan argumenat, međutim, pun je i rupa. Na primjer, Muhammed je tvrdio 

(1) da su zvijezde zapravo rakete koje anđeli koriste da gađaju demone, 

(2) da ljudski embrioni idu kroz fazu „krvnog ugruška”, 

(3) da su ljudi nekad bili visoki 27 metara, 

(4) da sunce zalazi u jezero mutne vode, i 

(5) da mravi mogu govoriti. (Za više informacija o ovoj temi, pogledajte „Talking Ants and Shrinking Humans.”, (Mravi koji govore i ljudi koji se smanjuju, op.p.) 

Zbog brojnih naučnih netačnosti u Kur’anu i Hadisima, muslimanski argumenat za naučnu preciznost nije ubjedljiv. 

Međutim, postoji drugi argumenat za inspiraciju Kur’ana. Muslimani ponekad trvde da je Kur’an tako majstorski napisan, toliko briljantan i toliko zadivljujuće inspirativan u svakom detalju, da je jedino mogao doći od Boga. Zaista ovaj argumenat dolazi iz samog Kur’ana:

• „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome (Muhammedu), načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.”^[1]
• „Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allaha je - on potvrđuje istinitost prijašnjih objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! A oni govore: ‘On ga izmišlja!’ Reci: ‘Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite.’”^[2]
• „Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.’”^[3]

Drugim riječima, ako ne možeš napisati nešto tako dobro kao što je poglavlje Kur’ana, onda treba da prestaneš sumnjati i da ga prihvatiš kao božasnku riječ od Allaha. Po mom mišljenju, ovo je najjači argumenat islama. Mnogi muslimani se mogu ne složiti, ali pošto je ovo argumenat koji je Muhammed sam koristio, muslimani treba da imaju veliko poštovanje za to (tj. muslimani bi trebali da poštuju Muhammedovo rezonovanje više nego svoje). Pored toga, kao što možemo vidjeti iz citiranih stihova (ajeta, op.p.), muslimanima je zapovjeđeno da koriste ovaj argumenat kada nevjernici stave izazov na pravosnažnost islama.  Ako pretpostavimo da je Muhammed najveći Božiji prorok, onda također možemo pretpostaviti da je on znao koji je najjači islamski argumenat. 

U procjeni argumenata, često pomaže da ih se stavi u prikladan logički oblik. U slučaju islama (kao i u slučaju kršćanstva), centralni argumenat se može staviti u silogistički uzorak  poznat pod nazivom modus ponens.^[4] Kada se stavi u ovaj uzorak, islamski najjači argumenat postaje sljedeći silogizam:

Silogistički oblik argumenta često pomaže u tome da nam dopušta da ispitamo svaku  premisu individualno tako da možemo znati da li je uspostvaljena istinska konkluzija tj. zaključak. Kada primijenimo ovaj metod na muslimanski argumenat, vidimo kako je zapravo siromašan ovaj slučaj za islam. Razmotri prvu premisu: Ako nevjernici ne mogu proizvesti nešto što je ekvivalentno sa poglavljem Kur’ana, onda on mora biti od Boga. Očigledno, muslimanski kriterij za određivanje božanskog nadahnuća u tekstu je veličanstvenost njegovog književnog stila. Primijetite da bi ovo bilo jednako izjavi: „Ako ne možeš napisati pjesme kao T.S. Eliot, ili drame kako Shakespeare, ili knjige kao Charles Dickens, onda moraš priznati da su ova djela došla od Boga.” Takva tvrdnja se čini smiješna, ali upravo to je ono što muslimani drže kada se dođe do Kur’ana.

Onda je prva premisa muslimanskog argumenta netačna (osim ako smo otvoreni prema ideji da su svi  svjetski veliki pisci i pjesnici primili svoja djela od Boga). Ne čini se da postoji direktna veza između književnog stila i božanskog porijekla. Odatle, pošto je jedna premisa muslimanskog argumenta netačna (ili, u najmanjem slučaju, nemoguća da se ustanovi), cijeli argumenat se mora odbaciti. 

Druga premisa je jednako problematična. Druga premisa kaže da „Nevjernici ne mogu proizvesti nešto što se može uporediti sa poglavljem Kur’ana.” Mnogi ljudi nisu nikada otvorili Kur’an, pa ću ja navesti četiri uzastopna poglavlja ovdje. (Da, ova poglavlja su veoma kratka).

• „Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.”^[5]
• „Reci: ‘O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,  a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama - vaša vjera, a meni - moja!’”^[6]
• „Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.”^[7]
• „Neka propadne Ebu Leheb,* i propao je! neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on, sigurno, u vatru rasplamsalu, i žena njegova, koja spletkari; o vratu njenu biće uže od ličine usukane!”^[8]

Ovdje imamo četiri Muhammedove Sure, koje bi, prema Kur’anu, trebalo da budu daleko iznad bilo čega drugog što je ikad napisano. Ali da li ovdje ima išta čudnovato? Da li u ovim poglavljima postoji nešto što je tako nevjerovatno jedinstveno da bi bilo koje razumno biće bilo prisiljeno da prizna njihovo natprirodno porijeklo? Ne, nema. Ovo su riječi koje jednostavno mogao napisati bilo ko. U stvari, najjedinstvenija stvar u vezi ovih poglavlja je da su oni izvanredno neupečatljivi (kada razmatramo u svjetlu onoga što se tvrdi za njih).

Muslimani ovdje mogu odgovoriti raspravljajući da su ovi odlomci bosanski prijevod Kur’ana, i da se čudesna priroda Kur’ana može vidjeti samo u originalnom arapskom tekstu. Međutim, ovo nas prisiljava da zaključimo da je Kur’an čudesan samo zbog svog književnog stila, ne zbog svog sadržaja. Sadržaj i značenje Kur’ana se može prevesti na druge jezike, književni stil je teži da se zadrži u prijevodu. Ako je Kur’an samo izuzetan u svom stilu, a ne u svom značenju, onda se vraćamo na Shakespearea i Dickensa. Zašto Muslimani ne smatraju djela drugih elokventinh pisaca božanski inspirisanim?

Drugi problem sa muslimanskim odgovorom je da su brojna djela, koja su i smislena i elokventna, prevedena na bosanski sa drugih jezika, a ipak su zadržala ova obilježja.  Razmotrimo sljedeće poglavlje koje je uzeto iz Biblije. Apostol Pavle kaže:

„Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imetak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.”^[9]

Pavlove riječi su i lijepe i smislene, čak i nakon što su prevedene sa grčkog. U stvari, neko bi se raspravljao oko toga da li je ovaj odlomak superioran prema poglavljima koje sam citirao iz Kur’ana, jer je daleko više smislen, i elokventan je čak i nakon prijevoda. Međutim, nijedan kršćanski apologeta ne bi koristio ovo kao argumenat, pošto su argumenti bazirani na književnom stilu sami po sebi slabi (kao što smo vidjeli).^[10]

Dakle, legitimnost islama visi prvenstveno na silogizmu sa dvije netačne premise. Teško je zamisliti kako su se ljudi uopšte mogli uvjeriti takvim argumentom, a ipak je islam dramatično porastao u posljednjih trinaest stoljeća i trenutno je druga vodeća religija u svijetu. Najveća religija je kršćanstvo, koje je zasnovano na drugačijem argumentu.

U brojnim prilikama, Isus je predskazivao da će on ustati iz mrtvih:

„Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.”^[11]

„A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: ‘Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.’”^[12]

„Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: ‘Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.’”^[13]

Isus je također predskazao svoje uskrsnuće kada su njegovi neprijatelji stavili izazov pred njega da im da znak:

„Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: ‘Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?’ Odgovori im Isus: ‘Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.’”^[14]

Isusovi slušači su kasnije shvatili da je hram o kojem je on govorio bilo njegovo tijelo.^[15]

Pored toga, apostol Pavle je koristio Isusovo uskrsnuće kao dokaz kršćanske poruke. U Djelima 17, Pavle kaže da Bog „ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.”^[16] Ako stavimo ovaj argumenat u logički oblik, dobijemo ovo:

Dok je Muhammed trvdio da je izvanredan književni stil dokaz božanskog nadahnuća, Isus i Pavle su držali da je uskrsnuće dokaz božanskog nadahnuća. Istina prve premise kršćanskog argumenta čini se očita. Neko bi mogao da se usprotivi ovome ističući da je Isus dizao ljude iz mrtvih, a da mi ne zaključujemo da su ti ljudi imali poruke od Boga. Ali ovo promašuje suštinu. Za razliku od drugih ljudi koji su ustali iz mrtvih, Isus je dao neke izvanredne tvrdnje o sebi, od kojih neke čak priznaju i muslimani.^[17] Isus je također predvidio da će on ustati iz mrtvih kao dokaz  njegovih tvrdnji, i njegovo predskazanje se ispunilo.^[18] Dakle, pitanje za nas je ovo: „Da li bi Bog digao heretika iz mrtvih?” Mislim da bi se i muslimani i kršćani složili da Bog to ne bi učinio. Tako, ako Isusove tvrdnje nisu bile hereza, šta su onda bile? Morale su biti istina. Prva premisa, onda, ima smisla u svjetlu onoga što znamo o Bogu.

Ovo nas dovodi do druge premise: „Isus je ustao iz mrtvih.“ Za razliku od prve premise, ova nije očita. To je više stvar istorijske istrage. Intersantna stvar je da je istorijski dokaz Isusovog uskrsnuća izuzetno dobar. Kada se dođe do Isusove smrti i uskrsnuća, postoje brojne istorijske činjenice, koje, kada se spoje, mogu samo da se objasne Isusovim fizičkim uskrsnućem iz mrtvih. Razmotrite sljedeću listu istorijskih činjenica koje je sastavio Dr. Gary Habermas:

(1) Isus je umro uslijed surovosti raspeća i 

(2) onda je bio pokopan. 

(3) Njegova smrt je prouzrokovala da učenici izgube nadu i padnu u očaj. 

(4) Iako se ne priznaje u istoj mjeri kao drugi pronalasci ovdje, čini se da većina učenjaka drži da je grobnica u kojoj je Isus bio sahranjen pronađena prazna samo par dana kasnije.   

Kritički učenjaci čak potvrđuju da su 

(5) učenici onda imali stvarna iskustva za koja su vjerovali da se radi o doslovnom pojavljivanju uskrslog Isusa. 

(6) Ova iskustva su transformisala učenike od prestrašenih sljedbenika, koji su se bojali identifikovati se sa Isusom, u smjele navjestitelje Njegove smrti i usrksnuća, i čak su bili voljni da umru za ovo vjerovanje. 

(7) Ova poruka uskrsnuća je bila centralna poruka u propovijedanju ranih kršćana i

(8) posebno se objavljivala u Jeruzalemu, gdje je Isus malo ranije bio umro.

U skladu s tim 

(9) kršćanska crkva je uspostavljena i rasla je, 

(10) obilježavajući nedelju kao primarni dan obožavanja. 

(11) Jakov, skeptični Isusov brat, se obratio kada je povjerovao da je i on također vidio uskrslog Isusa. 

(12) Savle iz Tarza, poznati progonitelj crkve, postao je kršćanin par godina kasnije nakon jednog doživljaja za koji je on, isto, vjerovao da je bila pojava uskrslog Isusa.^[19]

Većinu od gore navedenih činjenica priznaju skoro svi učenjaci, bez obzira na teološku pozadinu. Primijetite da, dok se muslimanski položaj ne može uskladiti sa istorijskim činjenicama, kršćanstvo se savršeno uklapa sa ovim činjenicama. Mogli bismo istražiti ovo pitanje puno podrobnije, ali to uraditi bilo bi izvan djelokruga ovog članka. Poenta je u tome da dok je islamski najbolji argumenat zasnovan na dvije netačne premise, kršćanska najveća tvrdnja je zasnovana na premisi koja je očita i drugoj premisi koja se može ispitati istorijski.  To znači da mi pažljivim ispitivanjem dokaznog materijala možemo znati da li je kršćanstvo istinito. A ipak, islam nema apsolutno ništa slično takvom argumentu. Zato, bilo ko je zainteresovan da ima sistem vjerovanja koji dokazni materijal podupire morat će da razmotri kršćanstvo, jer se kršćanska vjera, koja izjavljuje za sebe da je zasnovana na istorijskom događaju, otvorila za takvo ispitivanje.  Osim toga, oni koji traže razumnu vjeru će zasigurno morati tražiti negdje drugo izvan islama. Svidjelo se to vama ili ne, islam nema snažan argumenat u svojim redovima, i zbog toga će uvijek gubiti u „polaganju karata” sa kršćanstvom.

Kada govorimo o dokazu, Isusovo uskrsnuće je Mont Everest apologetike. Muslimani često ignorišu ovaj dokaz, ali samo zato što su toliko blizu islama da kršćanstvo izgleda malo u poređenju s njim. Muslimani žive na polu Mjesecu i on za njih izgleda velik, mnogo veći od Sina Božijeg, čija zasljepljujuća svjetolost ispunjava svemir. Ipak, optička varka koja je prouzrokovana islamskim vidokrugom ne mijenja činjenice. Isus iz Nazareta je umro na križu za naše grijehe i ustao iz mrtvih, i time dokazao da je kršćanska poruka istinita. Tužno je da kako se dokaz za kršćanstvo probija naprijed, mnogi muslimani trčeći bježe od istine što brže mogu. Sa Kur’anom na suvozačevom mjestu njihovih automobila, oni gledaju na Isusa u retrovizoru i razmišljalju: „Pa, on i nije tako velik.” Međutim, trebalo bi da budu pažljivi. PREDMETI U OGLEDALU MOGU BITI BLIŽE NEGO ŠTO SE TO ČINI.

 
Bilješke:

Muslimanski apologetičari nude nekoliko drugih problematičnih argumenata u odbranu islama. Za odgovor muslimanskoj tvrdnji da Biblija govori o Muhammedu, vidi „Muhammad in the Bible?” (Muhammed u Bibliji, op.p.) Za odgovor na argumenat o „čudesnom” širenju islama, vidi „Don’t Lose Your Head!” (Nemoj izgubiti svoju glavu, op.p.) Za odgovor muslimanskim argumentima za Muhammedovu moralnu superiornost, vidi „Islam Beheaded.” (Islamu je odrubljena glava, op.p.). Za odgovor na argumenat o očuvanju Kur’ana, vidi: „Textual Variants of the Qur’an.” (Tekstualne varijante Kur’ana, op.p)

¹ Kur’an 2:23. Svi citati Kur’ana su uzeti iz Svetog Kur’ana u prijevodu Besima Korkuta. (http://gusic.tripod.com/kuran_bos/)

² Ibid., 10:37-38.

³ Ibid., 17:88.

⁴ Modus ponens ima sljedeći oblik:

1. Ako je A, onda je B.
2. To je A.
3. Znači, B je.

Na primjer:

1. Ako je mačka, onda je sisavac.
2. To je mačka.
3. Znači, to je sisavac.

⁵ Kur’an, Sura 108.

⁶ Ibid., Sura 109.

⁷ Ibid., Sura 110.

⁸ Ibid., Sura 111.

⁹ 1 Korinćanima 13:1-13.

¹⁰ Ako želite čitati više o čudesnoj prirodi Kur’ana, vidite „Is the Qur’an Miraculous?” (Da li je Kur’an čudesan, op.p.)

¹¹ Matej 16:21. Svi citati Biblije su preuzeti iz hrvatskog prijevoda Biblije na stranici Bible Database (http://software77.com/onlinebibles/croatian/).

¹² Matej 17:22-23.

¹³ Matej 20:17-19.

¹⁴ Ivan 2:18-19.

¹⁵ Ivan 2:21-22.

¹⁶ Djela 17:31.

¹⁷ Muslimani priznaju da je Isus rođen od djevice, da je živio bezgrešan život, da je činio čuda i da je bio Mesija.

¹⁸ Pored toga, dok je Isus dizao druge ljude iz mrtvih, to nisu bila stvarna „uskrsnuća”. Uskrsnuće je stalni događaj, u kojem Bog nadprirodno diže osobu iz mrtvih za cijelu vječnost. Nasuprot tome, ljudi koje je Isus digao iz mrtvih vratili su se svojim normalnim životima, da bi kasnije ponovo umrli.

¹⁹ Habermas, Gary, and Miethe, Terry, Why Believe? God Exists! (Zašto vjerovati? Bog postoji!, op.p.) (Joplin: College Press, 1998), str. 262-263. Za kompletniju obradu uskrsnuća, vidi Habermas, Gary, and Licona, Michael, The Case for the Resurrection of Jesus (Slučaj za Isusovo uskrsnuće, op.p.) (Grand Rapids: Kregel Publications, 2004).

Source/izvor: David Wood, Islam's Rule of Thumb

Articles by David Wood
Answering Islam Home Page